Drago Plečko o LegendFestu

Pićan – magično srce Istre

Svake se godine krajem srpnja i početkom kolovoza održava LegendFest, neobična manifestacija usred Istre, u malom gradiću Pićnu. Najviše zahvaljujući entuzijazmu zagrebačkog Istrijana Ivora Zidarića čije je poznavanje drevnih tradicija Istre a posebice ovog kraja impresivno.

Naletio sam ovamo slučajno, nakon kraćeg proučavanja „zmajevih brazdi” odnosno „energetskih kanala” kakvima ih je diljem Istre prepoznao slovenski istraživač Marko Pogačnik a kasnije su ideju razradili i mnogi drugi, poput Davora Šišovića, doajena naprednih ideja Marijana Vejvode sa svojim timom i nekih novih klinaca. Naime, za one sklone metafizici Istra je područje isprepleteno energetskom mrežom koja ima znatan potencijalni utjecaj na razvoj ljudi a kao argument da su Istrijani štošta znali o tim zamislima dobro služi spiralni oblik ceste koja vodi prema Motovunu kao i znakoviti simboli u njegovu grbu. Iz kojih se razaznaje i već čuveni Fibonaccijev niz. Uz današnje su ceste sada već teško prepoznatljivi megaliti koji su možebitno označavali upravo te pozitivnom energijom bogate staze koje su engleski rašljari nazivali ley lines. Motovun naprosto odiše tim elementom koji možemo nazvati mystique, a vrlo uspješni festival koji je u kratkom vremenskom periodu osvojio priznanja cijelog svijeta dokaz je da ovaj kraj u svom kamenjaru ima nešto više od pukih mineralnih naslaga.

Mene su se osobito dojmila i Gračišća, gradić opasan zidovima s malom kapelicom u sredini u čije je zidove netko zabio desetine čavala za potkivanje konja a mit govori da su neplodne žene koje su sjedile unutar majušne crkvice – začele. Pa su čavli izraz zahvalnosti.

Ovo pučko vjerovanje, međutim, možemo zamijeniti nekim drugim tumačenjima starih europskih magijskih rituala. Gračišća na starim zidovima kuća također imaju spirale kao čest simbol za koji se smatra da je utkan u sve u Prirodi. DNK struktura je tog oblika, galaktike također, puževa kućica i najstariji živući fosil indijska lađica imaju tako građene ljušture, a Viktor Schauberger je isti oblik prepoznao u kretanju vode i time pojasnio mnoge, do tada teško shvatljive fenomene. Poznato je da su u Istri živjeli prominentni alkemičari za koje u superlativima govori i veliki Paracelsus. Od onih poznatih znanosti bila su trojica, najslavniji vjerojatno Petrus Bonus. Kažu da je postigao stupanj rubedo, visoko dostignuće tik do stvaranja mitskog Filozofskog kamena. Dok lutate Gračišćima ne možete vjerovati da znakovi iz 16. stoljeća koji su još vidljivi a pripisuju se kovačima tog doba zapravo predstavljaju alkemijske simbole koje su poznavali samo najučeniji europski mistici tog razdoblja!

Među najvrijednijim spomenicima kulturne baštine na području bivše općine Labin, ali i neka vrsta centralnog dijela onog što zovem „mističnom Istrom” jest Pićan koji je proglašen spomenikom kulture 1962 godine. Pićan je kao srednjevjekovno naselje smješten na prehistorijskoj gradini. Tijekom vremena doživio je brojne preinake, što zbog promjene strukture stanovništva, što zbog gubitka značaja kao administrativno-upravnog centra i sve više propada kao i mnoga druga slična naselja na području Istre. U srednjem vijeku grad je bio opasan zidinama od kojih danas najočuvaniji dio predstavljaju monumentalna vrata s kraja 16 stoljeća. I prilaz je Pićnu spiralna staza ujesen obavijena maglom.

Iako majušno mjestašce, čije prazne uličice zimi brije neki čudni šumeći vjetar, Pićan ima impozantnu vjersku povijest, od toga da je, što je danas teško povjerovati, bio biskupija, pa do ostataka nekih značajnih svetaca koji počivaju ovdje. Na razini zanimljivosti treba spomenuti da je Pićan biskupija i danas ali, kako to kažu, „rezervna”. Upravo se iz mitova koji nam uvijek nešto žele prenijeti u simbolima može štošta naučiti o tome do kakvih je saznanja dolazio um tadašnjeg čovjeka, konkretno svetog Nicefora koji nakon niza spletki bježi iz Pićna i pod teškim okolnostima putuje sušnim krajevima Istre. Putem udara drvenim štapom o zemlju i na tim mjestima nastaju izvori svježe vode. Takav ritual i pojavljivanje „žive” vode jedan su od pokazatelja koji daju naslutiti da je svetac već tada bio svjestan specifičnih moći tla po kojem se kretao.

Romaničku je crkvicu sv. Mihovila posjetio i ostao impresioniran atmosferom Pićana i sam austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand, nedugo prije svoje pogibije u Sarajevu. Da Pićan ni izdaleka nema samo značaj malog naselja mimo svih puteva koje danas broji svega 400-injak stanovnika pokazuje i podatak da mu je austrijska carica Marija Terezija dodijelila vrijedan biskupski plašt izvezen zlatnim koncem. I danas, kao da je Pićan magnet za onostrano, ovdje možete sresti neobične ljude koji dolaze iz maglovitih vremena nepoznate prošlosti. Tako sam na tečaju pisanja glagoljice od Biserke Draganić koja je naš ugledni stručnjak za to područje saznao vrlo neobičan detalj – glagoljaši su kod prepisivanja svetih spisa koristili osobitu tehniku disanja koja ih je, vjerojatno, poput recimo jogija ili hezihasta, dovodila u ono što volimo zvati „izmijenjenim stanjima svijesti”.

Područje je Pićna obavijeno pričama o vilovitom konju orku, vilama, štrigonima, morama, vukodlacima, krsnicima, patuljcima poput Malika, raznim verzijama Kreacije i mitovima o tome kuda odlaze ljudske duše nakon fizičke smrti. Ne nedostaje ni vjerovanja o postojanju tajanstvenog, zakopanog blaga. Osobito su značajni opisi zmija i događanja vezanih uz njih a koja se mogu prispodobiti nekim duhovnim iskustvima istočnjačkih naroda. Istarska vjerovanja govore o zmijama koje skrivaju dragi kamen, koji se u europskoj mistici opisuje i kao alem kamen mudraca a na Istoku vjeruje da je zapravo zaspala božja sila smotana poput zmije na dnu kičme čovjeka. Onaj tko se dokopa tog kamena, odnosno ga pronađe u sebi, živjeti će punim, sretnim i uspješnim životom. I vizije lijepih djevojaka u koje se prema pićanskoj legendi zmije pretvaraju samo su simbolični prikaz puta iskušenje dok se tom silom svijeta ne ovlada. Mnoge religije bilježe doslovce isti vizualni prikaz puta ka krajnjem cilju postojanja.

Što kod Pićna zapanjuje? Ono što je malo poznato, a to je lokalno vjerovanje da postoji podzemlje ispod gradića s dva zatrpana ulaza, a svaki čuva po jedan zmaj. Kada bi u pitanju bile neke dobro poznate tradicije jedan bi bio plave a drugi crvene boje. Svjetski poznati psihoanalitičar Carl Gustav Jung je simbol zmaja povezivao sa Sjenom, onim potisnutim u nesvjesni dio naše osobe, onime čime ne možemo vladati i od čega bježimo jer je izvan naše kontrole. Upravo pojam nesvjesnog, posebice kolektivnog nesvjesnog, kojeg je Jung otkrio u mitovima starih naroda u malome je preslikan u Pićnu. Nadzemni dio grada je naš svjesni dio ličnosti, ono što mislimo da jesmo, dok je podzemni i skriveni dio ono nesvjesno što se čak bojimo i otkopati. Na vratima ta dva naša unutarnja svijeta čuče zastrašujuće kreature, zmajevi, koji čuvaju od svjetla vanjskog svijeta to naše duboko unutarnje kraljevstvo. Zmajevi dolaze u paru kao i sve što u vanjskom svijetu znamo, toplo-hladno, dobro-loše, visoko-nisko, lijepo-ružno ili, kako bi rekli taoisti, kao ravnoteža jina i janga.
I, vjerovali ili ne, postoji ovdje i vizija Sudnjeg dana koji će uslijediti nakon što sedam godina žene neće moći rađati a pojaviti će se i lažni prorok koji će svoje ciljeve novcem i zlatom ostvarivati. Početak kraja slijedi „kada se rodi starac koji će se prevoriti u mladića”, ma što to značilo.

I zato, ove godine ne propustite, u tri dana, od 31. srpnja, iskusiti magičnu atmosferu Pićna, grada čija struktura oslikava ljudsku nutrinu…..