Moguti na 1. LegendFestu u Lukavcu
Prvi Legendfest – festival legendi, mitova i priča Zagrebačke županije održan je 31. svibnja i 1. lipnja 2014.u starom turopoljskom gradu Lukavcu. Organizatori su udruga Val kulture, dugogodišnji organizator partnerskog Legendfesta u Istri i Muzej Turopolja, uz potporu Grada i Turističke zajednice Velike Gorice, i Zagrebačke županije.
Legendfest je ogrnuo stari grad Lukavec u bajkovito ruho udahnuvši mu, na ta dva čarobna dana, novi život. U dvoranama Lukavca posjetitelji su mogli razgledati nekoliko izložbi priznatih mladih autora, mogli su poslušati zanimljiva predavanja i priče, uživati u predstavama, pa čak i u dvorskom balu, dok su ih zvuci glazbe iz starih vremena odnosili još dublje u svijet mašte. U zelenoj okolici dvorca razni su izvođači neprestano privlačili pažnju posjetitelja svojim maštovitim točkama.
Kao što nalaže dugogodišnja tradicija istarskog LegendFesta, svake godine biramo po jedno mitsko biće iz lokalne predaje za temu festivala. Ove smo godine u Lukavcu odabrali mogute, koje su mnogi Turopoljci zaboravili, iako su nekada bili vrlo živopisan začin folkloru toga kraja:
„Baka je vjerovala da je to njihov mogut, jer svaki kraj, dapače i svako selo, ima svoga moguta. Ona je znala mnoge priče o vilenjacima i vješticama, no o mogutima još nije postojala priča, iako oni obitavaju u turopoljskim hrastovim šumama i štite ljude, a kažnjavaju ih ako se protive ili čine zlo. U narodu se smatralo da je mogut ljudski stvor rođen od mrtve majke. Pri dolasku na svijet, velik je i jak kao dijete od sedam ili devet godina. U nekim zemljama postoji vjerovanje da se mogut rodi u košuljici i da već ima zube. Tek ponegdje predajom se prenosi glas da je mogut nakazan, da u čeljustima od svih zubi ima samo dva velika očnjaka. Inače prevladava mišljenje da zaštićuje svoj kraj, osobito da ga ljeti brani od tuče, odbijajući munje na drugu stranu neba. (…) Mogu se pretvoriti u što žele. Ipak najčešće zadržavaju ljudski lik i takvi se pokazuju. U moguta su, vjerovalo se od davnine, natprirodne sile. Oni su čuvari starine i zaštitnici drevnih običaja.” (Nada Iveljić, Šestinski kišobran)
Osim moguta, prizvali smo i coprnice, jer su se upravo u Lukavcu nekoć odvijala suđenja vješticama te tamo i danas možemo vidjeti zatvor u kojem su nesretnice čekale svoju zlu kob.
Za odličan program festivala zaslužni su organizatori i umjetnički direktor Bojan Lakoš. Bilo je zaista teško među brojnim prijavama odabrati programske sadržaje koji će najbolje odgovarati prostoru i temi festivala. Odabrali smo odlične predstave, radionice, predavanja, performere, glazbenike, pripovjedače…
Okupili smo kremu lokalnih umjetnika čije je stvaralaštvo inspirirano naslijeđem. Zbor L.I.P.E. je ove godine nominiran za nagradu Porin kao najbolji etno bend. Ilustrator i animator Zdenko Bašić imao je izložbu, glumci su čitali njegove priče, a bez njegovog doprinosa, unutrašnjost dvorca ne bi bila niti upola tako mistična. Službena fotografkinja festivala bila je nagrađivana Iva Lulić, poznata po svojim serijama vilinskih fotografija, od kojih su neke krasile i stari grad Lukavec. Uz čitanje priča Igora Knižeka savršeno je pristajala izložba ilustratora Tomislava Tomića. Jednu prostoriju krasili su radovi Hane Tintor koja je osmislila ovogodišnji vizual festivala – dva moguta u borbi nad turopoljskim kućercima.
Okolicu dvorca su posjetili vilenjaci iz Triko cirkus teatra, bilo je tu dvorskih luda i slikara, KUD Mičevec nas je, između ostalog, podsjetio kako su nekoć kazivali narodni pripovjedači, a posjetila nas je čak i Marija Jurić Zagorka koja je radnje nekih svojih romana smjestila u Turopolje. I predavanja su bila odlično posjećena. Izdvajamo govornike Dragu Plečka i Luku Šešu, te predstavnice Klastera puteva kulture iz Beograda koje su govorile o europskom projektu Putevima zmajeva. Za glazbu su se brinule skupina Meritas, Jelena Radan, Ansambl Triola i Riemann Zeta.
U sklopu festivala održao se i Legendsajam koji je okupio maštovite izlagače. Bilo je tu svega, od tradicionalnih licitara i medenjaka, do zmajeve krvi i steampunk rukotvorina. Posjetitelji su mogli izraditi vlastitu uspomenu na ovo događanje kroz neku od radionica.
Za savršen kraj svake festivalske večeri pobrinuo se RI Teatar animacijom svih prisutnih. Prvog dana su spalili coprnicu, a zatvaranje festivala odvilo se kroz interaktivni show pod nazivom Lov na posljednjeg moguta.
Oduševljeni posjetitelji festivala, predivni volonteri, entuzijastični suradnici, nadahnuti izvođači i umjetnici, dokazali su ispravnost odluke da održimo ovaj novi LegendFest izvan Istre i oživimo narodnu predaju još jednog predjela Lijepe Naše.
